Samoobrazovanje putem E learninga

elearning

Učenje u doba interneta znači da danas moramo naučiti sutrašnje veštine.

Princip je jednostavan: spremni ste da učite, da se prilagođavate, prihvatate i primenjujete nove trendove i načine rada na svim poljima znanja? Ako je tako, smatrajte sebe uspešnom osobom.

Brze tehnološko-informacione promene dotakle su i oblast obrazovanja, možda mnogo više oblast samoobrazovanja (videti na piremer http://samoobrazovanje.rs/).  Široko dostupna i relativno nova forma učenja je elektronsko učenje (e-learning).

United States Distance Learning Association – USDLA definiše obrazovanje na daljinu (distance learning) kao nastavu koja se odvija u situaciji kada su predavač i polaznik/student odvojeni vremenski, prostorno ili po oba osnova. To bi bilo najjasnije određenje među mnogim definicijama.

Dok je za online učenje, kao dominantan oblik obrazovanja na daljinu, neophodno biti online, e-learning je pojam koji ima veću širinu, tj. ne podrazumeva samo sprovođenje nastave i sticanje znanja putem mreže.

E-learning obuhvata i obogaćivanje tradicionalne nastave putem “vizualizacije”: korišćenjem računara, projektora, projekcijskog platna i slično. Slobodno govoreći možemo reći da postoje dve vrste elektronskog učenja:

   – mešovito ili hibridno učenje ili nastava (hybrid learning, blended learning, mix-mode) – kombinacija klasične nastave u učionici i nastave uz pomoć tehnologija (ICT) i

        -“pure“ e-learning je oblik učenja pri kojem polaznik uči samostalno samo online, primer: online obrazovanje na učenju jezika.

Uopšteno govoreći (imajući u vidu aktivno-pasivni momenat) postoje sinhrono i asinhrono učenje na daljinu. Sinhrono podrazumeva da se predavanje obavlja u realnom vremenu, uz dvosmernu video konferenciju.

muškarac na kompjuteru

Asinhrono učenje podrazumeva da je predavač unapred kreirao lekcije i pružio ih na uvid polazniku a on reaguje kasnije(kad sve lepo nauči) putem emaila, chat-a, foruma i sl. Ovi asinhroni načini su već prevaziđeni, skupa sa „pomoćnicima“ – CD ROM, DVD, USB.

Koncept koji se počeo razvijati krajem šezdesetih godina 20-og veka u Americi uspostavljanjem računarske veze putem telefonske linije između naučnih i vojnih instituta proširio se vrlo brzo i na Univerzitete i akademske institucije.

Proizvođači računara poput IBM-a, Burroughs-a, Univac-a razvijaju sosptvene tehnologije povezivanja računara. Od tog doba do današnjih Clouda, Hangouts-a i raznih foruma i grupa prošlo je tričavih 46 godina. Šta li tek čeka generacije rođene 2020-te?

Do pre samo desetak godina e– learning se realizovao iskjučivo preko CD ROM-a, VoD i AoD formi (video i audio zapis po zahtevu) ili putem WBT(WEB Based Trainig) i CBT (Computer Based Training). Tehnološka podrška procesu daljinskog učenja je imala razne oblike i protokole, jedni savršeniji od drugih: TCP/IP, FTP, html, VR, POP, MIME, algoritami za kriptovanje sadržaja i kojih još sve ne.

Dok nismo došli do Skypa sa svojim (ne baš jednostavnim) elementima : Login server – Super Node – Ordinary host i eto nas na direktnoj video vezi sa predavačem! Ispričano u dve tri rečenice zvuči jednostavno, međutim, istorija internet tehnologije je produkt trusta mozgova koji su generacijama usavršavali tehnologiju virtualnog povezivanja čoveka sa čovekom.

Pojedine institucije više od deset godina aktivno primenjuju učenje na daljinu (distance learning).

U SAD-u: Boston University, University of Florida, Arizona State University, University of Wisconsin, University of Pennsylvania.

U Evropi: Utrecht University, Netherland, Webster Vienna University, Business School of Spain, The International Council for Open and Distance Education, Oslo, United Kingdom Open Univeristy, Britain.

U Srbiji poslednjih godina nekoliko visokoškolskih ustanova ustanovljava ovaj vid obrazovanja.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *