Računovodstvo i knjigovodstvo, u čemu je razlika?

Knjigovodja

Računovodstvo i knjigovodstvo su dve različite, međusobno uslovljene ekonomske discipline i delatnosti. Kao širi pojam, računovodstvo obuhvata prikupljanje, analizu i razvoj informacija o finansijskom stanju organizacije. Čine ga

  • knjigovodstvo,
  • računovodstveno planiranje (prikupljanje, obrada i prikazivanje podataka o budućem poslovanju organizacije, radi izrade predračuna i projekcija u vezi sa budućim poslovanjem),
  • računovodstvene analize (obezbeđuje realnu procenu mogućeg kretanja i jačinu delovanja poslovnih promena na osnovu njihovih uzroka),
  • računovodstvene kontrole (sa stanovišta formalne, računske i materijalne ispravnosti, kako bi se dobvili sigurni, tačni i istiniti računovodsveni izveštaji) i nadzor (kontrola poslovanja sa aspektom na primenu važećih privredno finansijskih propisa) i
  • računovodstveno informisanje.

Komitet za terminologiju američkog Instituta javnih računovođa:

“Računovodstvo je nauka o beleženju i klasifikovanju poslovnih promena, pretežno finansijskog karaktera i veština sastavljanja značajnih izveštaja, analize i interpretacije ovih promena i prenošenje rezultata licima koja moraju doneti odluku ili dati ocenu, što znači da je zadatak računovodstva da obezbedi kvantitativne i kvalitativne finansijske pokazatelje i informacije koje su neophodne i korisne prilikom donošenja odluka u vezi sa poslovanjem.”

Rukovodstvu preduzeća računovodstvo služi:

  • za kontrolu i planiranje finansijskih operacija i transakcija
  • za analizu ekonomskog stanja organizacije
  • za donošenje celishodnih poslovnih odluka i preduzimanje odgovarajućih poslovnih poteza

Državnim organima služi za određivanje visine poreza koje dotična organizacija plaća državi.

Knjigovodstvo, kao računska osnova računovodstva,  je evidentiranje/registrovanje finansijskih trasakcija na imovini, kapitalu, obavezama, prihodima i rashodima, u jednoj organizaciji, a na osnovu pisanih dokumenata – dakle, zapis svih finansijskih transakcija koje se dogode u jednoj poslovnoj organizaciji. U stvari, reč je o vođenju poslovnih knjiga od strane knjigovođa, shodno pravilima knjigovodstve struke, a prema knjigovodstvenim standardima i načelima. Istorijskog je karaktera, budući da se zapisuju podaci za koje se može dokazati da su se dogodili.

Knjigovodstvo ima sledeće zadatke:

  • da na osnovu verodostojnih knjigovodstvenih dokumenata prikuplja podatke o promenama u poslovanju organizacije
  • da sve promene vezane za kapital, imovinu, prihode i rashode i dobiti hronološki i ažurno upisuje u poslovne knjige – „vođenje poslovnih knjiga“
  • da praćenjem ukupnog poslovanja utvrđuje poslovni rezultat
  • da vlasnicima kapitala pruža uvid u poslovne procese i finansijske tokove, kao pomoć u procesu upravljanja i odlučivanja
  • da obezbedi podatke nužne za izradu kalkulacija cena i troškova nabavke svih roba i usluga potrebnih za rad organizacije
  • da sastavlja finansijske izveštaje

Ukratko, moglo bi se reći da je obaveza knjigovođe da u skladu sa zakonskim propisima  proknjiži poslovnu dokumentaciju koja mu se dostavlja i da svaku tu promenu proprati ispravnom dokumentacijom, a računovođa daleko dublje zalazi u poslovanje organizacije i od fundamentalnog značaja je za njeno poslovanje:

  • stalno prati propise, pomaže oko normativnih akata
  • analizira poslovanje i predlaže medote za njegovo poboljšanje i unapređenje
  • upozorava rukovodstvo i vlasnike kapitala u slučaju konstatovanja propusta, locira suštinu problema,

zbog čega se neretko ističe da bi računovođa, naravno dobar, trebalo da bude najvažniji poslovni partner rukovodstva organizacije i samih vlasnika kapitala.

Naglasak na „dobar“ je stoga što sposoban računovođa, vrsni poznavalac zakonskih propisa i sopstvenog zanata, može pomoći ne samo izvlačenje maksimalne finansijske koristi iz poslovanja, već i olakšavanje donošenja poslovnih odluka, zahvaljujući sačinjavanju adekvatnih finansijskih izveštaja, na primer uredno računanje kad je u pitanju godišnji porez na dohodak građana.

Nije jeres pomenuti i činjenicu da dobar računovođa može da pronađe i predloži i iskorišćavanje pojedinih zakonskih nedorečenosti („rupe u zakonu“), što, naravno, radi u prilog vlasnika kapitala.

Upravo stoga, svima koji se bave iole ozbiljnim biznisom i žele da unapređuju sopstveno poslovanje, jedan od prvih saveta jeste da angažuju profesionalnog računovođu, a ne knjigovođu.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *