
Nobelova nagrada je za mngoge najveća čast koju neko ko se bavi književnošću, društvenim i prirodnim naukama može da zasluži. Nagrada je prvi put dodeljena 1901. godine. Mnoga velika imena ruske književnosti, sa kojima je većina upoznata, nisu mogli biti nosioci nagrade, jer prosto nisu živeli u “odgovarajućem” trenutku. Lav Tolstoj, Puškinov Evgenije Onjegin, Braća Karamazovi i Zločin i kazna Dostojevskog, i koje vam još veličine padaju na pamet? Svi oni bi sasvim sigurno zaslužili nagradu, ali ko su onda ruski pisci koji su osvojili Nobelovu nagradu za književnost?
U novijoj ruskoj istoriji književnosti, pet pisaca osvojilo je Nobelovu nagradu za književnost od njenog uspostavljanja. Turbulentna istorija ratova i Sovjetske vladavine tokom prošlog veka je duboko ukorenjena u radovima ovih pisaca, a svaki od njih je želeo da obeleži herojstvo svojih zemljaka, “na ovaj ili onaj” način. Evo o kojim ruskim piscima je reč.
Ivan Aleksejevič Bunjin (1933)
Bunjin je bio prvi ruski pisac, ujedno i pisac u egzilu koji je osvojio Nobelovu nagradu za književnost 1933. godine. Bio je hvaljen za svoje radove koji su se ,,nastavljali na, i razvijali tradicionalnu rusku klasičnu prozu sa čednošću i umetnošću’’.
Bunjinov prvi roman Dere’vnya (Selo) je objavljen 1910. godine i doneo mu je laskave pohvale i nasledničko poređenje sa Čehovim. Neki su govorili i da je Lav Tolstoj taj na koga Bunjin zapravo podseća. Iako njegovo delo nije današnja srednjoškolska lektira Ana Karenjina, za razliku od ranijih poetskih radova i raskoraka sa Tolstojevim prikazom seoskog života, Selo prikazuje surovu i beskompromisnu sliku degradacije i zlobe seljaštva. U skladu sa time i budućnosti Rusije.
Sa dolaskom Boljševika na vlast 1918., Bunjin napušta Rusiju i odlazi u Ukrajinu da bi se na kraju skrasio u Parizu. Na početku Drugog svetskog rata, Bunjin napušta Pariz i ostatak rata provodi u Gracu. Kasnije, Bunjin se osvrnuo na buran period u kom je živeo i izjavio je: ,,Rođen sam prekasno. Da sam rođen ranije, moj književni rad bi bio drugačiji. Ne bih bio svedok 1905., Prvom svetskom ratu, zatim 1917. i šta je usledilo: Lenjin, Staljin, Hitler… Kako da ne budem ljubomoran na našeg oca Nou. On je preživeo samo jednu poplavu za života.’’ Bunjinova najveća dela, koji je nastavio da piše čitav život, uključuju:
- Gospodin iz San Franciska
- Mitjina Ljubav
- Život Arsenjeva
Boris Leonidovič Pasternak (1958)
Boris Pasternak je bio nagrađen Nobelovom nagradom za književnost 1958. godine. Međutim, bio je primoran od strane sovjetske vlade da se odrekne priznanja. Nagrada je usledila samo godinu dana nakon objavljivanja najpoznatijeg Pasternakovog romana – Dokor Živago i desila se u sred diplomatske borbe između SAD i SSSR.
Kada je sam roman u pitanju, Pasternak je kasnije izjavio da se seća saveta svog prijatelja: ,,Nemoj da se zaneseš toliko da veruješ da si ti napisao ovaj rad. Ruski narod i patnja su ti koji su ga stvorili. Zahvali Bogu jer ih je iskazao kroz tvoju olovku. Pasternakova najveća dela uključuju.
- Detinjstvo Ljuversove
- Poručnik Šmit
- Zaštitna povelja
Mihail Aleksandrovič Šolohov (1965)
Njegovo prvo delo ,,Priče sa Dona’’ objavljeno je 1926. godine.
To je zbirka kratkih priča o njegovom životu u rodnom gradu tokom ruskog građanskog rata i Prvog svetskog rata. Šolohov najveći pečat književnosti – Tihi Don je prvobitno objavljen u formi serijala u periodu od 1928. do 1940. Ovo delo je hronika domaćeg i političkog života porodice Melekov iz doline reke Don početkom 1900-tih i bavila se životom ruskih kozaka. Pratio je život porodice usred previranja rata. Šolohovljev roman je slavljen kao ključno delo socijalističkog realizma iz Sovjetskog Saveza. Njegova najpoznatija dela uključuju:
- Azurna stepa
- Čovekova sudbina
- Oni su se borili za otadžbinu
Aleksandar Isajevič Solženjicin (1970)
Solženjicin je iskazao obećavajući književni talenat još u ranom detinjstvu, pre nego što je upisao matematičke studije. On je posebno poznat po isticanju strahota sovjetskog gulaga u svojim radovima. Konkretno u delima ,,Jedan dan u životu Ivana Denisoviča’’ i ,,Arhipelag Gulag’’. Dela su podigla ozbiljne sumnje u efekte komunističke ideologije, u doba kada je bilo kakva opozicija bila smatrana pretnjom.
Solženjicin je pisao iz ličnog iskustva, jer je u periodu od 1945. do 1953. I sam bio zatočen u Sibiru zbog neprimerenih komentara na račun Staljina. ,,Jedan dan u životu Ivana Denisoviča’’ prikazuje razarajuće efekte koji logor ima na zatvorenike i čuvare, u kojem je preživljavanje ključno. On je pokazao da su izrabljivački logori bili neodvojivi od sovjetskog političkog i ekonomskog sistema. Nagrađen je Nobelovom nagradom 1970. godine za ,,etičku snagu sa kojom je težio neopondim tradicijama ruske književnosti’’. Njegova najpoznatija dela uključuju.
- Događaj na stanici Krečetovka
- Matrjonini dani
- Odeljenje za rak
- Crveni točak
- Rusko pitanje krajem XX veka
Jozef Brodski (1987)
Poštovani autor proze, poezije, eseja i predstava. Brodski je rano napustio školovanje i bavio se raznim poslovima u medicini, uključujući rad u zatvorskoj mrtvačnici i razne pozicije u bolnici. Većim delom se sam obrazovao, naučio je poljski i engleski kako bi čitao veći opseg dela poezije, teologije i filozofije. U ovom periodu Brodski je upoznao jednu od najpriznatijih ruskih pesnikinja, Anu Ahmatovu, koja ga je podržvala kroz čitavu karijeru.
Sovjetske vlasti su ga 1963. godine proglasile ,,društvenim parazitom’’ i zatvorile, a nakon i proterale iz zemlje. Nakon čega je otišao u Ameriku gde je predavao na univerzitetu. Njegova dela nikada nisu bila otvoreno politički obojena, pa čak ni nakon egzila. Pisao je o univerzalnim temama o životu, smrti i smislu egzistencije. Njegova najveća dela su.
- Deo govora
- Istorija dvadesetog veka
- Prema Uraniji
Imate li svog favorita među ruskim nobelovcima?