
Sve se više koriste potpuno keramičke krunice u protetici i taj će se trend nastaviti. Keramički materijali su veće čvrstine, međutim, po nekim istraživanjima od pre par godina, njihova efikasnost nije tako velika kao kod metalno-keramičkih zubnih nadoknada.
Možda korišćenje keramičke restauracije neće postići očekivani estetski uspeh, ali kako god bilo, velika je pažnja posvećena detaljima u vezi s pripremom zuba: dizajnom i položajem cervikalne margine, tretiranjem mekog tkiva i izradi otiska.
To su stvari ključne za uspeh protetičara. Pravilan odabir materijala i keramičara takođe su bitni, kao i ispravni postupci usklađivanja boja. Poštovanje protokola vezanih za cementiranje važni su za dugoročni uspeh.
Konačno, stomatolozi često predlažu da pacijenti s potpunim keramičkim krunicama rutinski nose okluzalnu noćnu protezu radi zaštite krunica od škrgutanja i krckanja tokom sna.
Sve keramičke krunice imaju punjenja na bazi porcelana i obično se preporučuju za obnavljanje prednjih zuba, zbog mešanja boje s prirodnim zubima.
Zubar ili protetičar možda će morati ukloniti malo više od zubne strukture da bi porcelan pričvrstio za zub. Materijal koji se koristi za punjenje može biti krhke strukture i treba imati u obzir jačinu zagriza. Sastav keramičke krunice mora biti takav da bude vrlo otporan na habanje, grebanje i krzanje.
Porcelan u kombinaciji sa metalnim krunicama
Porcelan spojen na metal povezan je s spoljne strane metalne konstrukcije kako bi osigurao čvrstoću zubima i osigurao njihovu dobru pričvršćenost kako bi se sprečile naprsline i redukovalo dalje oštećenje. Kada je porcelan spojen s metalom, dobija se snažnija nadoknada nego da se ona radi samo od porcelana.
Krunice kao legura baznih metala
Legure baznih metala sadrže neplemenite metale koji daju veliku čvrstoću krunici i zubu i osiguravaju visoku otpornost na koroziju. Prilikom pripreme zuba korištenjem legura baznih metala, stomatolog ili protetičar uklanja ustvari najmanje od zdrave zubne strukture. Ovaj materijal je otporan na habanje i nežan za susedne zube.
Metalo- keramičke krunice imaju metalnu bazu. Za tu svrhu koriste se zlato, kobalt-hrom legura (iz koje je izbačen nikl) ili titanijum. Sve su ovo izdržljivi, otporni na pritisak i čvrsti metali.
Krunice od zlatnih legura su veoma zanimljive i to je verovatno najbolji materijal; ne ono obično već zlato najboljeg kvaliteta. Zlatne legure se sastoje od zlata, bakra i drugih metala i odlično prianjaju na zubnu strukturu. Zlatna legura otporna je na habanje i naprsnuća i ne troši zube s kojima dolazi u dodir. Ovaj materijal je vrlo biokompatibilan sa tkivom desni.
Dizajn krunice
Izrada estetske krunice u protetici predstavlja veliki izazov – potrebne su velike veštine, znanje i strpljenje. Odabir korektnog materijala u pojedinim indikacijama je prvi težak zadatak. Kombinacija materijala i njihova kompitabilnost moraju biti odgovarajući ( da li se radi metalna nadoknada, fiksna ili ne metalna zubna nadoknada, keramička ili kombinacija…)
Osnova krunice
Za uspeh bilo koje moderne protetske nadoknade (najčešće u izradi metalno-keramičkog mosta) zaslužan je gipsani model. Izrada nadoknade se radi u vosku na modelu koji ima odvojene segmente. Lakše je na pokretnom modelu koji dozvoljava minimalne pokrete, pa se konačna adapatacija cervikalnog regiona radi na segmentiranom gipsanom modelu.
Ovako je moguće postići pravilno marginalno zatvaranje nakon livenja. Za izradu stabilne osnove neophodno je dobro pažljivo modelovanje u vosku.
Ali šta je dobar dizajn krunica? Treba reprodukovati oblik i morfologiju zuba u prirodnoj veličini. Metalna osnova mora biti tako urađena da je neophodno da debljina keramičkog sloja bude od 1 do 1.5 mm. Ona osigurava čvrstoću i stabilnost krunica. Da bi se ovo postiglo, treba obratiti pažnju na debljinu keramičkog sloja. Preciznije objašnjeno to znači da je cervikalna regija precizno reprodukovana i da ostavlja dovoljno prostora za keramički sloj. Ukoliko je keramički sloj tanak, opaker prosijava kroz keramiku i daje neprirodan izgled.
Metalna podloga ne sme da se providi, najdublji sloj keramike (opaker) je potpuno neproziran i ne dopušta prolaz svetlosti. Iako se kombinacijom metala i keramike mogu postići prihvatljivi estetski rezultati (posebno na zadnjim zubima), neprozirni sloj keramike smanjuje dubinski 3D utisak strukture boje zuba.
Livenje legura
Nakon izlivanja i sporog hlađenja, izliva se metalni objekat. Fasetiranje keramičkim slojem mora se dobro odraditi, najmanji prostor za keramički sloj za fasetu je 1.1 mm. Ukoliko to nije ispunjeno ne može da se uradi puna metalna krunica. Nakon izlivanja, legura ne pokazuje poroznost, ima glatku površinu i detaljni anatomski oblik.
Metalna osnova se nakon izlivanja konačno obrađuje karbidnim borerima /instrumenti za sečenje krunica. Metalna osnova se na kraju peskira aluminijum-oksidom pod pritiskom koji zavisi od tipa legure (držati se uputstva proizvođača). Dakle, metalna osnova se dobro izlije i obradi na modelu, zatim se vrši obrada metalne osnove finim borerima i peskiranje legura da bi legure lepo oksidovale. Svaka legura ima originalnu boju, koja zavisi od sastava legure. Ne zahtevaju sve legure oksidaciju, ali boja oksida nas uverava da nema kontaminacije. Krunica molara je primer kako se ponašaju legure- posebno u kliničkim slučajevima nedostatka prostora ili kod pacijenata koji pate od bruksizma (molarna krunica mora biti izrađena bez keramičke fasete).
Peskiranje, čišćenje i oksidacija moraju biti ponovljeni ukoliko nije prisutan oksidni sloj. Ovo je jedna od važnijih faza u pažljivoj obradi površine osnove. Dok peskiranje poboljšava mehaničku retenciju povećanjem hrapavosti površine, oksidacija je važna za stvaranje hemijske veze.
Prvo pečenje opakera je preduslov za postavljanje keramičkog sloja. Opaker se nanosi u tankom sloju četkicom. Voditi računa da hrapava površina bude navlažena rastvorenim opakerom.
Drugi sloj opakera se nanosi samo za definisanje nijanse i nema neku veliku ulogu u ostvarivanju jake veze. I ako se nanosi drugi sloj opakera, to bi trebalo činiti u tankom sloju, tako da maskira sivu boju metalne legure. Ukoliko legura i nakon drugog pečenja prosijava, treba aplikovati i treći sloj. Nakon izrade najbolje metalne osnove i ciklusa pečenja opakera, keramika se slojevito nanosi u cilju postizanja prirodnih karakteristika zuba.
Postizanje prirodne nijanse i oblika zuba, imitacija različtitih iregularnosti rotacija, malpozicija kao i struktura površine su odlučujući za ostvarivanje estetskih indirektnih restaruracija. Estetski aspekt protetske retauracije je naravno i najvažniji za zadovoljstvo pacijenta. Međutim, ukoliko metalna osnova nije korektno dizajnirana i ispolirana, dugotrajni uspeh restauracije ne može biti osiguran.